"...ja stojim sam sa prazninom svuda oko sebe..."
sri - 14.02.2007
...
Iza svakog ugla, u kutu , po jedan čošak boli,stoji ,čeka da se zabijem u njega,da razbijem glavu ,omekanim misli,osvježim dušu..Po centimetar radosti, metar ljubavi,kilometri osjećaja nastaju,nestanu …Pere,dere,reže,prazno,puno premalo,previše..nešto uvijek fali…fali duše,fali prošlosti,fali predaka,fali ono malo iskonskog od čega smo svi potekli ..Vračam se pomalo,pa se izgubim previše..Na dan-dva…godinu nestanem.Spavam li?
pet - 02.02.2007
...
Da si sada pored mene, ne bih znala što da ti prije uradim.Obližem prste,isišem usne,poljubim obraze,zagrizem uho ili nešto sasvim deseto,na toj tvojoj ljudskosti
...
Kažeš da te izbezumljujem svojim fantomskim nestancima,dok me nazivaš- ljubavi..."Držao bih tvoje predivne ruke"...nebi mi smetao ni da mi režeš žile.Moja ljubav ni ne zna bit drugačija,nego ekstremna..Dok ti najblesavije verzije,u svrhu opravdanja mog nejavljanja,padaju na poremećeni zaljubljeni um,ja brljam po poeziji...po svojim mislima...po tebi u mislima.Pošaljem ti tu i tamo koji stih,a ti me pitaš:"Ljubavi,jel to tvoja pjesma?"
...
Mislim da pucam po šavovima nepropusne mene,ljubav se prelijeva polako,napunila je moje najbolnije otvore
sri - 31.01.2007
...
Gdje si sada dok mi srce tako luđački lupa,kad se koža naježi od straha.Polako puniš moje praznine ni ne sluteći koliko si bitan.Da barem mogu sada malo svoga ludila pustit van.Žudnja je prebolna.Toliko daleko?Mene razdiru te milje!Osmijeh na licu prebrzo se pretvara u tjeskobu prolaznog užitka.Ne mogu se sakrit od prošlosti,gleda me u oči,nagriza mi dušu,ne pušta me iz svojih ojađenih sjećanja.Znas li ti, koliko ti jako to želim reći?...
uto - 30.01.2007
...
Uvlačiš se u mene poput bolesti ,ubijaš tiho i neprimjetno.Misliš da je meni lako dat i ono malo smeća što mi je od srca ostalo?!Tebi je ovo sve samo igra...povlačiš konce,igraš se sa svojom marionetom...da, ah...jebiga zaboravih da je od krpe pa se može tako..., kad ti dosadi,nemoj samo bacit,odložit nježno, nije bitno,radije zapali,zgazi,poderi ,uništi do kraja ...onako, pošteno ljudski...
čet - 25.01.2007
...
Obilježavaš me svojom slabošću,smatraš me greškom.Jutro poslije,utihnula strast...Ulažeš žalbu, pozivaš se na moje mane.Manjak moje ženstvenosti,nedostatak moga samopouzdanja,na najlonke usred ljeta.Dok pretvaraš me u objekt ,sebi sam još manja ,sebi sam stup.Za tebe ja nemam nikakvu vrijednost,jer ti ne vidiš svoju šupljinu...
sub - 20.01.2007
...
Voljela bih da te mogu pustiti u sebe,da uvučem osjećaje u beskrajne dubine,da mogu slobodno i naivno da te volim,da se prepustim ljubavi,da se s tobom smijem dok nutrina se žari...da te obožavam bez straha,da ne krijem srce pod maskom leda,da natapam se u slatkoj soli dok ne odlučim skočit s parobroda.Kamo ptice svjesti odlaze dok ti moje pčele nose med?
Koliko blizu moram doći nebu da dopustim si let?Kako da ne osjetim da sol na rani peče?
...
Ako zavrištim hoćeš li shvatiti me ozbiljno?
Jadna sam i sama,priznajem!
Stojim na raskrižju svojih propalih snova...
Kako da ti kažem da te trebam...
...a da ne doživiš me sjebanu?
Ja znam da nisam tako prokleto prazna,
znam da u meni još diše svrha da se ne povućem ...
Možeš li me voljeti kakva jesam ,
ili češ tražiti razloge da nestaneš?
Da pobjegneš iz moje dlakave kože,iz moje ranjene ja?
Iz takve sjebane mene!?
U mojoj glavi više je verzija,no na kraju sve se svodi na jednu...
Pošto se u tvom svemiru prodaje sreća?
Reci,da i ja kupim malo!
Možda postoji i cjenik ljubavi?,
Ja bih onda ,molim,srednje krvavu...
Da mi zubi ostanu crveni kad je prožvačem,
Da imam barem jedan dokaz,kad kažem svijetu da boli...
Opijum tvojih usana za mene je pregorak,
Protječe mi venama,samo u mašti
Sve ostalo bilo bi previše,
Sve ostalo bila bi čista tromboza.
pet - 29.12.2006
...
U mojoj sobi cvijeće raste u zraku,možda me zaboli toliko kisika. U glavi pali se crvena lampica. Ljudi proždiru jedni druge,gledam dok me oči ne zapeku...tada zažmirim da ne vidim, pravim se da ne vidim...lažem samu sebe da jedino svjetlo ima oči, potpuno svjesna da i mrak jednako reže...kad nema ljubavi uz sebe ostani...Dali me ostavio Bog?Pita me nutrina dok prodirem u nesvjesno. Dosta mi je mog puta,te moje prašnjave ceste .Hoće li se pojaviti onako, sasvim neprimjetno, sa strane, polje makova?...